Naši se gradovi prazne, mladi odlaze, korupcija i zastoj kradu nam budućnost. Hrvosnija je odgovor — država koja ujedinjuje Hrvate i Bošnjake u jedan narod budućnosti. Uz stvarne gradove poput Zagreba, Sarajeva, Mostara i Splita. Dom u kojem je naša muslimanska braća sigurna — i za koji se vrijedi dignuti.
„Jedinstvo · Ljepota · Sloboda“: jedinstvo, ljepota, sloboda
Hrvosnija — međunarodno Crobosnia — više je od ideje: obećanje zajedničke domovine za Hrvate i Bošnjake. Izgrađena na stvarnom uzoru, Banovini Hrvatskoj iz 1939., prvom državnom području koje je ujedinilo oba naroda. Dva naroda, dvije vjere, jedan dom.
Ovdje je naša muslimanska braća napokon sigurna — zaštićena, ravnopravna, kod kuće. Ondje gdje su desetljećima srpsko-pravoslavne provokacije sijale strah, danas stoji snažna zajednička država. Hrvosnija poziva svakoga tko vjeruje u ujedinjeno, slobodno zajedništvo — i nastaje samo ako to Bošnjaci žele.
Hrvatske i bosanske zemlje dijele duga razdoblja zajedničke povijesti — od habsburškoga doba, preko Kraljevine Jugoslavije, do poluautonomne Banovine Hrvatske (1939.). Ti stvarni preteče čine temelj modela; dokumentirana kronologija nalazi se u odjeljku Povijest.[1, 3]
Mediteranska klapska pjevanja (UNESCO-ova baština) susreću se s bošnjačkom sevdalinkom, dalmatinska pašticada s ćevapima s balkanskoga roštilja. Država povezuje katoličku hrvatsku i muslimansku bošnjačku kulturu u neposrednom susjedstvu.[8, 9]
Hrvatski i bosanski bliski su standardni varijeteti štokavskoga dijalekatskog kontinuuma i u velikoj su mjeri uzajamno razumljivi. Oba se pišu latinicom.[8]
2 zemlje
Hrvatska i Bosna i Hercegovina kao stvarni prostor uporišta
3 boje
Crvena, bijela i plava — zajednička trobojnica obaju naroda
2 naroda
Hrvati (katolici) i Bošnjaci (muslimani) kao nositelji
Model ujedinjuje Republiku Hrvatsku s Federacijom Bosne i Hercegovine u povezano državno područje, uz općinu Višegrad na istoku. Ostatak Republike Srpske i Brčko distrikt namjerno su izuzeti i prikazani samo kao kontekst, zasivljeni. Uzor je Banovina Hrvatska iz 1939. Zašto to radimo: Hrvate i Bošnjake općenito treba ujediniti. Suprotstavljamo se neprekidnim srpsko-pravoslavnim provokacijama. Hrvati svoju muslimansku braću vide kao ugroženu srpskom agresivnošću. Kao znak, grad koji je prije rata 1990. bio većinski muslimanski i koji je obilježje naše hrvosnijske kulture vraća se, a provokacije moraju prestati. Bošnjaci se nisu mogli osjećati sigurno. Sada, u našoj novoj državi, jesu. To je država Bošnjaka i Hrvata. Hrvosnija nastaje samo ako to Bošnjaci žele. Karta za istraživanje — povlači, zumiraj, kreni po regijama.
Ideja zajedničkoga hrvatsko-bosanskog prostora nije tlapnja, nego ima stvarne povijesne preteče — od srednjovjekovnih kraljevstava do državnih tvorevina 20. stoljeća. Sljedeća ih kronologija smješta na temelju izvora, uključujući i njihova mračna poglavlja. Zašto je to važno: Povijest dokazuje da Hrvati i Bošnjaci pripadaju zajedno. Hrvosnija nastavlja tu liniju — zajednička država u kojoj je naša muslimanska braća sigurna i u kojoj srpsko-pravoslavne provokacije više nemaju mjesta.
Slavenskom ekspanzijom u 6. i 7. stoljeću južnoslavenske skupine naselile su zapadni Balkan. Dijelili su jezik i kulturu te su isprva činili uglavnom zajedničko slavensko stanovništvo. Razdvajanje u zasebne narode — Hrvate i Srbe, a poslije, islamizacijom u osmansko doba, i Bošnjake — uslijedilo je tek nakon toga.[8, 11]
Srednjovjekovno Kraljevstvo Hrvatsko bilo je od 1102. u personalnoj uniji s Ugarskom, dok se istočnije razvijalo samostalno Kraljevstvo Bosna pod dinastijom Kotromanića (kraljevski naslov od 1377.). Zlatni ljiljani (ljiljani) potječu od grba Kotromanića, a crveno-bijela šahovnica (šahovnica) od povijesnoga grba Hrvatske.[8, 9]
Osmanskim osvajanjem Bosne (1463.) i Hercegovine (do 1482.) stoljećima je između dvaju prostora prolazila jedna od najdubljih granica Europe: Bosna je pripadala Osmanskome Carstvu, a hrvatske zemlje uglavnom Habsburškoj Monarhiji s njezinom Vojnom krajinom.[8]
Nakon Prvoga svjetskog rata obje su regije ušle u novu južnoslavensku kraljevinu (od 1929. „Jugoslavija“), kojom se centralistički upravljalo iz Beograda.[3]
Prvo stvarno približavanje ovoj slici karte: sporazumom Cvetković-Maček od 26. kolovoza 1939. nastala je Banovina Hrvatska. Ujedinila je Savsku i Primorsku banovinu te bosanske kotareve s većinskim hrvatskim stanovništvom (među ostalim Brčko, Derventu, Gradačac, Travnik, Fojnicu, Bugojno, Livno). Glavni grad bio je Zagreb; 66.393 km², oko 4,4 milijuna stanovnika, ban Ivan Šubašić, sa širokim pravima samouprave. Taj povijesni model zajedničke hrvatsko-bošnjačke države čini temelj Hrvosnije. Srpske su je stranke odbacile.[1, 3]
Nakon razbijanja Jugoslavije sile Osovine osnovale su 1941. Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) pod Antom Pavelićem i ustaškim pokretom. Obuhvaćala je Hrvatsku, Slavoniju, cijelu Bosnu i Hercegovinu te Srijem. Režim je preuzeo rasne zakone. U logoru Jasenovac, najvećem koncentracijskom logoru u regiji, počinjeni su zločini nad Srbima, Židovima i Romima.[2, 4, 5, 7]
U federalnoj Titovoj Jugoslaviji SR Hrvatska i SR Bosna i Hercegovina bile su dvije odvojene republike s vlastitim granicama — institucionalna podjela koja djeluje sve do danas.[3]
Hrvatska (EU/NATO) i Bosna i Hercegovina danas su suverene susjedne države. Hrvosnija / Crobosnia nadovezuje se na Banovinu Hrvatsku iz 1939. i dovršava njezinu ideju: zajednička domovina u kojoj Hrvati i Bošnjaci žive ujedinjeni i u kojoj je naša muslimanska braća sigurna. Hrvosnija nastaje samo ako to Bošnjaci žele.
Promatrani prostor obuhvaća stvarne krajolike Hrvatske i Bosne i Hercegovine — od mediteranskoga juga, preko panonske ravnice, do pošumljenih visova Dinarida. Navode se isključivo stvarno postojeće regije i gradovi.[8, 9]
Sjedište · Zagreb
Političko i gospodarsko jezgreno područje oko Zagreba, najvećega grada prostora. Prijelaz iz panonske ravnice u brdovito zaleđe uz Savu.
Sjedište · Split
Suncem obasjana jadranska obala s više od tisuću otoka. Antički gradovi poput Splita (Dioklecijanova palača), Zadra, Šibenika i Dubrovnika obilježavaju turizam i pomorstvo.
Sjedište · Osijek
Plodna panonska ravnica između Drave, Save i Dunava — žitnica regije. Središta su Osijek, Vukovar i bosansko Brčko.
Sjedište · Bihać
Pošumljeni sjeverozapad Bosne uz Vrbas i Unu. Bihać i Prijedor važni su gradovi toga brežuljkastoga kraja unutar državnoga područja.
Sjedište · Sarajevo
Dinarsko gorje sa Sarajevom, glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Zenica, Travnik i Jajce stoje za rudarstvo, povijest i hidroenergiju.
Sjedište · Mostar
Krški krajolik s mediteranskom klimom na jugu. Smaragdnozelena Neretva i Stari most u Mostaru obilježje su regije.
≈ 107.800 km²
Površina · Hrvatska + BiH
≈ 1.800 km
Jadranska obala (kopno)
2.386 m
Najviši vrh · Maglić
990 km
Najduža rijeka · Sava
Hrvosnija počiva na dvama vjerskim stupovima: islamu Bošnjaka i katoličanstvu Hrvata. Oba ovdje nisu trpljene manjine, nego ravnopravni temeljni stupovi zajedničke države. Upravo je tu ostvaren san obiju vjera — ne razdvojene granicama, nego ujedinjene pod jednom trobojnicom.
Hrvati i Bošnjaci, križ i polumjesec: ondje gdje drugi vide crtu razdvajanja, Hrvosnija vidi zajedničku domovinu. Naša je muslimanska braća sigurna, vjera obaju naroda pod istom je zaštitom.
„Da budemo jedno.“
Dok se političari prepiru, naši se gradovi prazne. Brojke nisu sudbina — one su rezultat zastoja, podjela i korupcije. Hrvosnija je odgovor: snažna, zajednička država koja Hrvatima i Bošnjacima daje budućnost umjesto da ih gubi u inozemstvu. Vrijeme je za promjenu.
Manje ljudi u BiH (2013.–2023.)
Bosna i Hercegovina u samo je deset godina izgubila više od 620.000 stanovnika — oko 34 % svih rođenih u BiH danas živi u inozemstvu. 51,3 % mladih želi otići, nezaposlenost mladih iznosi oko 38 %, četiri puta više od prosjeka EU-a. Svaki iseljeni odnosi do 21.000 € obrazovanja i budućnosti.[12, 16]
Stanovništvo Hrvatske 2011.→2021.
Hrvatska je 2021. brojila tek 3,87 mil. ljudi — minus od 9,6 % u jednom desetljeću i oko 20 % u tri desetljeća. UN do 2050. predviđa pad na 3,2 mil.Ponajprije mladi, dobro obrazovani odlaze iz sela i s istoka zemlje.[13]
Indeks korupcije BiH (114. mjesto)
U indeksu percepcije korupcije 2024. Bosna postiže tek 33 od 100 bodova (114. mjesto) — najlošiji rezultat od početka mjerenja. I Hrvatska stagnira na 47 bodova (63. mjesto). Tko pošteno radi, gubi; tko ima veze, dobiva.[14]
Pristup EU blokiran, država ohromljena
Vijeće sigurnosti UN-a govori o „izvanrednoj krizi“: daytonski sustav iz 1995. dopušta da nacionalistički veti paraliziraju državu, secesionistički zakoni ugrožavaju cjelovitost, pristup EU-u stoji. Tri naroda, ohromljena zemlja — dok susjedi napreduju.[15]
„Jedinstvo · Ljepota · Sloboda“ — jedinstvo, ljepota, sloboda.
Nijedan narod ne mora napustiti svoju domovinu da bi imao budućnost. Digni se za ujedinjenu, slobodnu i sigurnu Hrvosniju — za Hrvate i Bošnjake, rame uz rame. Promjena počinje s tobom.
Imenovati probleme nije dovoljno — imamo plan. Pet konkretnih obećanja koja zastoj pretvaraju u polazak. To je odgovor za koji stoji Hrvosnija.
Neovisno sudstvo, transparentna uprava i dosljedan progon nepotizma. Tko pošteno radi, treba pobijediti — a ne onaj tko ima prave veze.[14]
Dosta nacionalističkih veto-blokada koje paraliziraju cijele zemlje. Jasan, djelotvoran ustav koji Hrvate i Bošnjake ujedinjuje ravnopravno i ponovno omogućuje odluke.[15]
Ulaganja u IT, turizam, poljoprivredu i infrastrukturu duž osi Jadran–Dinaridi. Od dvaju tržišta koja se smanjuju nastaje snažan zajednički prostor sa stvarnim prilikama.[13]
Hrvati i Bošnjaci, katolici i muslimani, ravnopravni pod jednom trobojnicom. Država u kojoj su obje vjere zaštićene i u kojoj se svaki građanin može osjećati kod kuće i sigurno.
Iseljavanje, korupcija i zastoj nisu zakoni prirode — oni su odluka. Mi donosimo drukčiju. Hrvosnija nastaje samo ako je Hrvati i Bošnjaci zajedno žele. Podijeli ideju, pokaži zastavu, donesi svoje slike sa skupova i simbola — i od ideje napravi pokret. Svaki glas se broji, tvoj prvi.
Svi povijesni podaci na ovoj stranici oslanjaju se na sljedeći izbor stručne literature i priručnika. Fusnote u tekstu upućuju na pripadajući broj.
Napomena o metodologiji: Članci s Wikipedije ovdje služe kao polazište i pregled; za znanstveni rad valja izravno koristiti i citirati ondje navedene primarne i sekundarne izvore te spomenutu stručnu literaturu. Stanje pretraga: 2026.